Sisačka prezimena

Sažetak

U radu se, prije svega na temelju arhivskog istraživanja, u povijesnom presjeku od 1499. do 2001. obrađuju prezimena sisačkoga područja. Prezimena su obrađena na korpusu od 557 prezimena koja su nazvana sisačkima prema dvama kriterijima: da su starija od 150 godina, odnosno da ih u izvorima nalazimo u kontinuitetu barem 150 godina, te da su dio prezimenskog fonda Siska u 2001.[1]godini. Rad obuhvaća opis razvoja imenovanja od jednoimenske prema

dvoimenskoj formuli, prikaz pojavljivanja i ustaljivanja prezimena, opisani su izvori prezimenske građe u korpusu, imenske formule koje sadrže prezimena, te analizirana sisačka prezimena prije svega prema motivacijskom kriteriju, pri čemu su sva prezimena razvrstana prema motivacijskoj osnovi, što je osobna imena kao motivacijsku osnovu svrstalo na prvo mjesto s 49,46% nositelja (od toga 73% sa svetačkim osobnim imenom u osnovi), slijede prezimena motivirana nadimcima, potom zanimanjima, u manjem broju etnicima i etnonimima uz neznatan broj prezimena nepoznate motivacije. U kratkim crtama istaknute su karakteristike sisačkih prezimena prema tvorbenom kriteriju. Identificirana su najstarija i najučestalija sisačka prezimena koja su svojim nastankom neraskidivo vezana sa stvarnim životom te su istaknuta kao nositelji jezičnih i u prvom redu brojnih i raznovrsnih izvanjezičnih obavijesti.

[1] Zbog Zakona o zaštiti podataka (Narodne novine 106/2012-2300 od 17. rujna 2012.), nemoguće je doći do podataka o broju nositelja sisačkih prezimena prema popisu stanovništva iz 2021. godine koja su zastupljena s manje od deset nositelja, a kada bismo radili analizu prezimena samo s brojem nositelja deset ili većim od deset, dobili bismo pogrešnu sliku i interpretaciju prezimenskog fonda Siska. Bilo bi nadasve zanimljivo vidjeti promjene u cjelokupnom prezimenskom fondu nakon 2001., osobito nakon potresa u Sisku 2020. godine, jer je nedvojbeno došlo do znatnih migracijskih kretanja.