Dosjei stvaratelja dokumentarnoga i arhivskoga gradiva: povijesni razvoj i digitalna perspektiva

Sažetak

Od trenutka kada je prepoznata potreba da se arhivskomu gradivu u nastajanju pristupi sistematičnije i odgovornije prošlo je nešto više od  sedam desetljeća.
Tijekom toga vremena arhivski djelatnici suočavali su se s nizom sličnih izazova, nastojeći pronaći rješenja primjenljiva novim okolnostima. Razvoj arhivske prakse posebno se očituje  u kontinuitetu vođenja evidencija o stvarateljima i posjednicima gradiva – od prvih  jednostavnih kartoteka do današnjih digitalnih popisa i pripadajuće zbirke dosjea. Rad donosi pregled  povijesnoga razvoja dosjea s osvrtom na prijelaz iz analognoga u digitalno okruženje. Temelj je Zbirka dosjea stvaratelja u nadležnosti Hrvatskoga državnoga arhiva, koja je poslužila kao obrazac za prijedlog modela unosa podataka u novi Nacionalni arhivski informacijski sustav (NAIS, poznatiji pod kolokvijalnim nazivom eArhiv). Predloženi model predviđa da se dio podataka unosi u strukturiranom obliku kroz brojna polja Upisnika arhiva i posjednika u nadležnosti arhiva, a drugi bi se dio vodio i učitavao u digitalni dosje pojedinoga posjednika gradiva. Na taj bi način, uz standardizaciju i ujednačavanje prakse u javnoj arhivskoj službi, bio omogućen brži pristup podatcima o posjednicima gradiva, preglednije upravljanje gradivom izvan arhiva te
transparentno praćenje odgovornosti.