Lokalna prostorna analiza indeksa razvijenosti jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj

Abstract

Regionalne nejednakosti u Hrvatskoj rezultat su složenog međudjelovanja prostorne udaljenosti te povijesnih, društvenih i gospodarskih čimbenika. Cilj ovoga rada jest prostorno-statistički ispitati indeks razvijenosti svih 556 jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, uzimajući u obzir ne samo njihove pojedinačne vrijednosti, nego i geografski položaj te obilježja susjednog okruženja. U tu svrhu primijenjena je eksplorativna prostorna analiza podataka (ESDA), s posebnim naglaskom na globalni Moranov indeks i lokalne indikatore prostorne povezanosti. Rezultati potvrđuju postojanje globalne umjerene do jake pozitivne prostorne autokorelacije indeksa razvijenosti, što upućuje na značajno grupiranje prostornih jedinica sličnih razvojnih obilježja. Lokalnom prostornom analizom identificirano je pet klastera, koji se u radu sistematiziraju u četiri skupine: razvijene jedinice (HH klaster), nerazvijene jedinice (LL klaster), prostorne izdvojenice (HL i LH klaster) te prijelaznu skupinu statistički neznačajnih jedinica. Takva raspodjela klastera otkriva izraženu zapadno-istočnu razvojnu polarizaciju u Jadranskoj i Kontinentalnoj Hrvatskoj. Procjena efektivne veličine uzorka, koja je znatno manja od nominalnog broja lokalnih jedinica, dodatno naglašava važnost uvažavanja prostorne ovisnosti u empirijskim analizama. Rad doprinosi razumijevanju prostorne dimenzije regionalnih nejednakosti te pruža argumente za oblikovanje razvojnih politika na funkcionalno i prostorno širem teritorijalnom obuhvatu.