Pokazatelj očekivane zaposlenosti u predviđanju promjena na hrvatskom tržištu rada

Abstract

Cilj rada je teorijski i metodološki analizirati prognostička svojstva pokazatelja očekivane zaposlenosti EEI (engl. Employment Expectations Indicator) u kontekstu predviđanja promjena na hrvatskom tržištu rada, pri čemu se testira hipoteza o EEI-ju kao vodećem indikatoru kratkoročnih promjena. Empirijsko istraživanje provedeno je na sekundarnim, sezonski prilagođenim mjesečnim vremenskim nizovima Europske komisije i Državnog zavoda za statistiku od siječnja 2016. do prosinca 2025. godine. Primjenom testa Grangerove uzročnosti unutar autoregresijskog modela s distribuiranim pomacima (ARDL), analiziran je vremenski pomak djelovanja EEI-ja, s primarnim fokusom na prognoziranje smjera, a ne intenziteta promjene broja zaposlenih u kratkom roku od dva mjeseca. Rezultati modeliranja indiciraju da uključivanje varijable EEI, uz specifikaciju do uključivo dvaju mjesečnih pomaka, statistički značajno doprinosi prognostičkoj kvaliteti i poboljšanju predikcije. Time rad pruža preliminarne dokaze o prediktivnoj valjanosti ovog pokazatelja te ostvaruje znanstveni i aplikativni doprinos kroz oblikovanje pouzdanog analitičkog instrumentarija za potrebe makroekonomskog planiranja i kreiranja ekonomskih politika.