Univerzalnost antropološke dimenzije katoličke moralne teologije

Drugi vatikanski koncil, Klaus Demmer i njegov nauk o savjesti

Sažetak

U ovom radu autori nastoje usmjeriti pozornost na univerzalnost antropološke dimenzije katoličke moralne teologije i u tom smislu istaknuti njezinu prikladnost u rješavanju jednoga od najvećih izazova suvremenoga trenutka na razini cijeloga ljudskoga roda: primjereno ostvarivanje ljudskoga života, koji uz onu individualnu uključuje i onu društvenu razinu u svim njezinim dimenzijama. Potrebu za takvom ulogom moralne teologije u sadašnjem svijetu još više naglašavaju aktualni globalizacijski procesi. Univerzalna dimenzija ove moralno-teološke discipline i u tom smislu njezina univerzalna prikladnost u cjelovitom ostvarivanju ljudskoga života na primjeren način suvremenom trenutku predstavljena je u uistinu plodnoj i veoma kreativnoj moralno-teološkoj ostavštini Klausa Demmera. On je jedan od najistaknutijih moralnih teologa druge polovice dvadesetoga stoljeća, prepoznatljiv po svojoj erudiciji i izvornosti, te kreativnoj usklađenosti sa suvremenim misaonim kretanjima kao i s koncilskim smjernicama odnosno njegovim nadahnjujućim moralno-teološkim naglascima. Nakon kratkoga uvoda u aktualnost spomenutoga moralno-teološkoga izazova, autori najprije daju kratak uvid u nekoliko bitnih odrednica postkoncilske katoličke moralne teologije, koje određuju i moralno-teološki opus Klausa Demmera. Nakon toga, autori sažeto predstavljaju Demmerov moralno-teološki nauk o savjesti osobito iz antropološke perspektive.