JE LI OSTVARENA PRAVOZAŠTITNA SVRHA POSTUPKA RADI NADOMJEŠTANJA PRISTANKA ZA POSVOJENJE DJETETA?

Sažetak

Obiteljski zakon Republike Hrvatske iz 2015. godine propisuje sudski izvanparnični postupak u kojem pristanak za posvojenje djeteta, koji bi trebao dati roditelj odnosno skrbnik djeteta, nadomješta odluka suda. Uvođenje posebnog sudskog postupka obrazložilo se potrebom osnaživanja prava na saslušanje svih sudionika s pravnim interesom, općenito nužnošću propisivanja sudske zaštite i njezinih jamstava kao primjerenije s obzirom na to da se posvojenjem bitno zadire u konvencijsko pravo na obiteljski život. Sudski izvanparnični postupak radi nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta prepoznat je i kao postupni korak u prenošenju postupka posvojenja u nadležnost suda, što je među susjednim državama u reformskim nastojanjima postigla Slovenija. Materijalnopravne pretpostavke pod kojima pristanak roditelja može nadomjestiti odluka suda dijelom se preklapaju s pretpostavkama sudskog izvanparničnog postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb, kao mjere obiteljskopravne zaštite. Stoga je u doktrini postupak u kojem pristanak roditelja za posvojenje djeteta nadomješta odluka suda nazvan sumarnim postupkom lišenja prava na roditeljsku skrb. Cilj rada je raspraviti određena načelno teorijska, ali i implementacijsko-praktična pitanja postupka radi nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta. U tom kontekstu analizirat će se stranke u postupku i povezano s time, procesna jamstva prava na saslušanje, dokazni postupak, rješenje te pravni lijekovi. U raspravi postupovnopravnih pitanja nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta odlukom suda uzimaju se u obzir i novine na normativnoj razini, okolnost donošenja Zakona o izvanparničnom postupku Republike Hrvatske iz 2023. godine kao općeg izvora izvanparničnog postupka, (skromna) sudska praksa te odgovarajuća rješenja njemačkog i austrijskog izvanparničnog prava i postupka.