Jezik Molitvenika Gašpara Vnučića iz 1568. godine

Sažetak

U radu se prikazuju osnovne jezične značajke rukopisnoga molitvenika iz 1568. godine što ga je sastavio grobnički santez Gašpar Vnučić. Riječ je o rukopisu zborničkoga tipa pisanu kurzivnom glagoljicom. Iznose se podaci o nalazu rukopisa i njegovoj sudbini na temelju literature i arhivske građe te se prikazuju dosadašnje spoznaje o jeziku rukopisa. Budući da je riječ o rukopisu hibridnoga sadržaja pa je moguće (i očekivano) da njegov jezik nije koherentan već varira ovisno o tipu teksta, predlošku s kojega je prepisan, pa i o samom pisaru, u radu se izdvajaju pojedine tekstne cjeline, tj. donosi se sadržaj rukopisa. Središnji je dio ovoga rada posvećen grafiji te fonološkim i morfološkim značajkama jezika Molitvenika Gašpara Vnučića, s time da se one ne prikazuju monografski već se zadržava samo na odabranim jezičnim značajkama, osobito onima koje su različite u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku i onodobnoj čakavštini.

Analizom je utvrđeno da je tekst u osnovici čakavski, ali s brojnim značajkama hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika koje su poslužile ili kao elementi za građenje višega književnoumjetničkoga stila, na razini pojedinačnih leksema, ili su pak preuzeti iz liturgijskih predložaka u manje-više neizmijenjenu obliku, na razini tekstnih cjelina. Elementi dvaju jezika čvrsto se isprepliću i zamjenjuju međusobno u cijelom tekstu što samo potvrđuje činjenicu da u ono vrijeme ta dva jezika i nisu bila poimana različito već, dapače, kao viši i niži varijetet jednoga jezika.