Glagolska valencija u starogrčkom – rečenična struktura iza brojke

Sažetak

U radu se predstavlja istraživanje rečenične sintakse kojoj se pristupa s aspekta ovisnosne i funkcionalne gramatike kroz pojmove glagolske valencije i obaveznih dopuna, na korpusu odabranih tekstova. U teorijskom dijelu određuju se minimalna rečenična struktura (jezgrena predikacija) na kojoj će se promatrati međudjelovanje glagola i obaveznih dopuna. Obavezne dopune označavaju se prema kriterijima kategorije, funkcije i forme, što pokriva raznovrsnost njihova ostvarenja u starogrčkom i što omogućava njihovo modeliranje za shemu označavanja. U praktičnom dijelu istraživanja shema označavanja glagola i njihovih dopuna provodi se računalnim metodama, pa se očekuju i računalno formatirani rezultati te dijelom i njihove računalno utemeljene interpretacije (kvantitativna analiza, statistički parametri). Istraživanje se postavlja u kontekst drugih aktualnih računalnih modela opisa glagolske valencije u starogrčkom i unutar njega se valorizira. U zaključnom se dijelu naznačuje kako se ovako formulirano istraživanje nastavlja u sljedećoj svojoj fazi.