Smrtni zov: Suicid kao socijalni problem u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća

Sažetak

 Suicid predstavlja čin u kojemu jedna osoba na vlastitu inicijativu oduzima sebi život. Godišnje se globalno ubije preko 700 000 ljudi, ne računajući pokušaje suicida i osobe sa suicidalnim mislima (na svaki izvršeni dolazi i do 25 pokušaja suicida). Epidemija suicida bila je karakteristična i za kraj 19. stoljeća pri čemu je ovaj društveni fenomen u znanstvenoj literaturi i javnom diskursu u Europi u to vrijeme bio redovno opisivan kao bolest našeg vremena. Cilj ovoga rada je da, na osnovu neobjavljenih arhivskih vrela iz fondova Zemaljske vlade Sarajevo i Zajedničkog ministarstva financija, kao i na osnovu napisa iz periodike i znanstvene/stručne literature iz austrougarskog razdoblja, utvrdi u kolikoj je mjeri negativan trend porasta suicida u europskim društvima bio zabilježen i u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Posebna pažnja, u mjeri u kojoj su dopuštali izvori, posvećena je rodnom aspektu suicida, porijeklu počinitelja (selo – grad), njihovu društvenom profilu, dobi, vrsti zanimanja, bračnom i zdravstvenom stanju. Kod utvrđivanja motiva za počinjenje suicida korištena je metoda psihološke autopsije. Kad su u pitanju napisi iz tiska, treba imati u vidu činjenicu da je u četrdeset godina austrougarske uprave izlazio velik broj dnevnih listova i tjednika te je bilo nemoguće sagledati sve informacije koje donose novine tog doba, a koje se tiču suicida. Imajući navedeno u vidu, u tom slučaju se pribjeglo metodi slučajnog uzorka te je formirana baza podataka koja nudi solidnu osnovu za donošenje zaključaka o svim pitanjima koja su u izravnoj vezi s društvenim fenomenom suicida.