Samoupravni preobražaj kulture kroz delegatsku prizmu: primjer Samoupravne interesne zajednice kulture općine Pula 1974. – 1990.

Sažetak

Samoupravni preobražaj kulture kao koncept dobiva na važnosti nakon mnogobrojnih političkih i društvenih promjena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, poput donošenja novoga Ustava 1974. i uvođenja Zakona o udruženom radu 1976. godine. Sam pojam obuhvaća raspon od partijske politike i radničkih (amaterskih) kulturnih praksi kroz slobodnu razmjenu rada do pitanja humanizacije rada, međuljudskih odnosa i kulture kao načina života. Proklamirana daljnja demokratizacija kulture trebala je biti ostvarena uspostavljanjem odnosa slobodne razmjene rada između kulturnih radnika (odnosno davatelja usluga) i radnika u organizacijama udruženog rada i građana u mjesnim zajednicama, koja se trebala odvijati u organizacijama udruženog rada i samoupravnim interesnim zajednicama. Samoupravne interesne zajednice kulture na razini općine trebale su pomoću uspostave dvodomnoga vijeća delegata (jedno sačinjeno od „korisnika”, odnosno delegata organizacija udruženog rada materijalne proizvodnje i mjesnih zajednica, a drugo od „davalaca”, odnosno delegata organizacija udruženog rada kulture, amaterskih kulturno-umjetničkih društava i samostalnih umjetnika) omogućiti zadovoljavanje posebnih i općih potreba u kulturi svih stanovnika općine. Na primjeru općine Pula ovaj rad analizira uspješnost kulturne reforme na mikrorazini, stavljajući poseban fokus na funkcioniranje delegatskoga sustava.