Kritička analiza referencija povezanih s dobi u diskursu hrvatskih tiskanih medija

Sažetak

Mediji, tradicionalni i moderni, izvor su raznih informacija, ali i predrasuda te diskriminacijskih stavova tvoraca tekstova koji se često bez promišljanja prenose među korisnicima. Neki od takvih stavova i predrasuda stvaraju podlogu pogodnu za dobizam, diskriminaciju osobe zbog njezine dobi, bez obzira na to kakve su njezine sposobnosti, tjelesne ili mentalne, kakvo su znanje, obrazovanje, vještine, društveni status te individualne značajke.

Polazeći od metodološkoga okvira temeljenog na kritičkoj analizi diskursa u ovome radu bavili smo se referencijama povezanima s dobi osoba višom od 65 godina, dakle izrazima koji upućuju na starenje, starost i život u toj dobi koje smo prikupili u hrvatskim tiskanim medijima, dnevnicima i tjednicima izdanima tijekom jednog mjeseca. Htjeli ustanoviti kako se osobe starije od 65 godina diskurzivno predstavljaju u tekstovima, kojim reprezentacijskim, referencijalnim i predikacijskim strategijama, u kojim se ulogama i situacijama pojavljuju, naročito u odnosu na osobe koje nisu u njihovoj dobnoj skupini. Izdvojili smo tekstove o poznatim starijim osobama ili razgovore s njima u kojima je dob uvijek spomenuta te tekstove u kojima su stariji ljudi prikazani kao homogen kolektiv. Nakon analize članaka zaključili smo da je raspon uloga i situacija u kojima se stariji ljudi kao kolektiv pojavljuju vrlo skučen i da su stariji ljudi nevidljivi u društvu osim kad im se dodjeljuje neka pomoć i kad je njihovo zdravlje u pitanju. Nalazimo i da je izravan dobizam rijedak, ali da postoji latentan dobizam temeljen na stereotipima u predstavljanju pojedinačnih starijih osoba u slučajevima kad njihov životni stil i aktivnosti odudaraju od okvira koji im je društvo namijenilo.