„Kao kakve viseće bašče”

Srbija u hrvatskim putopisima doba romantizma (Dopis iz Banata, 1841. i Misli o putovanju našem, 1847.)

Sažetak

Rad je prilog proučavanju hrvatskih putopisa (dopisa s puta) doba romantizma kojima je cilj putovanja Kneževina Srbija ili prostori nastanjeni (i) srpskim stanovništvom (Banat). Budući da u dosadašnjim istraživanjima putopisa toga doba tekstovi posvećeni Srbiji nisu bili predmet istraživanja, rad donosi nove spoznaje. Od pronađenih pet tiskanih od početaka hrvatskog preporoda do 1860. godine u radu su predmet istraživanja dva prva, potpisana pseudonimima (Rusan: Dopis iz Banata, 1841. i Bratoljub: Misli o putovanju našem, 1847). Oni su snažnije nego ikoji drugi putopisi prožeti ilirskim idejama zajedništva. U konstruiranju slike složne i srodne braće Srba i Hrvata – kao i u programskim spisima toga doba – u prvom se redu poseže za zajedništvom jezika i narodne pjesme. Ali na poetiku (poiesis) utječe i geografija, posebna uloga rijeka i „nepostojećih”/nevidljivih granica. Reprezentacija Srbije u ta dva teksta govori o rajskom prostoru s visećim baščama.