Kako zahtjevi oblikuju moralnost?

Sažetak

Premda Kantova etika jasno isključuje ne-ljudske životinje iz neposrednog moralnog obzira, etika životinja je ne bi trebala zanemariti. Neke Kantove tvrdnje pružaju poticaje za razvijanje moralnih obaveza prema životinjama, a ne samo glede njih. Ti su poticaji prvenstveno prisutni u dvije Kantove tvrdnje. Prvo, Kant dužnost definira kao »nužnost nekoga djelovanja iz poštovanja prema zakonu«, ali i kao »moralno primoravanje subjektovom voljom«. Stoga se dužnost može razumjeti i kao zahtjev, koji, iz Kantova obzora, može prispjeti samo od strane druge osobe, a nikako od ne-ljudske životinje. Međutim, Kant također navodi da čovjekov um »na svaki način ima od strane osjetilnosti neotklonjiv nalog da se brine za njezin interes«. Ako bi se ovaj zahtjev, koji proizlazi iz osjetilnosti, mogao tumačiti kao samostalan zahtjev naše animalnosti, ne bi trebalo biti razloga da se zataji moralni obzir spram zahtjeva koji nam pristižu od strane animalnosti ne-ljudskog bića. U radu se zahtjevi, s jedne strane, kategoriziraju kao artikulirani i tihi, a s druge strane kao moralni zahtjevi i zahtjevi za samoostvarivanjem. Tvrdi se da ne-ljudska živa bića mogu neizravno oblikovati moralne zahtjeve izražavajući tihe zahtjeve za samoostvarivanjem – neizravno, s obzirom na to da moralni zahtjevi mogu biti artikulirani samo u našem praktičkom umu.