Smisao života – od antike do egzistencijalizma i logoterapije

Abstract

https://doi.org/10.21860/j.16.1.8

Smisao i svrha života u ovome radu dovode se u povezanost sa življenjem dobroga i sretnoga života, kao i s nadilaženjem potreba i pronalaskom „viših svrha”. Od pripadnika antičke filozofije istaknuti su Platon, Aristotel, Epiktet i Epikur, usuglašeni u tome da je za dobar i smislen život potrebna duhovna kultivacija samoga sebe. Potom se osvrćemo na filozofiju egzistencije i njezine temeljne pojmove kao što su sloboda i odgovornost, s naglaskom na individualnome pronalasku smisla osobe.
Radom se nastoji: 1) objasniti ulogu i značaj smisla života; 2) prikazati neke od ključnih točaka u poimanju smisla života u antičkoj filozofiji i egzistencijalizmu te njihovim sličnostima i razlikama; 3) prikazati logoterapiju – psihoterapijski pravac predmetno usredotočen na smisao; i 4) ukazati na nezaobilaznu ulogu filozofije u potrazi za smislom.
Nastoji se i evaluirati te pokazati da je pitanje smisla te njegova zahvaćanja i raskrivanja čovjeku univerzalno svojstveno, kao i da je to pitanje na koje se kroz povijest nastojalo odgovoriti na razne načine. Zaključuje se da se smisao može pronaći uz pomoć Drugoga i da do smisla svaki pojedinac dolazi svojim vlastitim individualnim putem i načinom.