Evolucionizam i antirealizam u Lelasovoj teoriji znanosti

Sažetak

U radu se razmatra način na koji je Srđan Lelas (1939.-2003.), kao jedan od prvih hrvatskih filozofa znanosti, iz evolucijskih razmatranja nastojao izvesti specifičnu verziju znanstvenog antirealizma. Dok zastupnici znanstvenog realizma smatraju da se znanstvene teorije odnose na objektivno postojeći svijet i mogu donositi istinite opise toga svijeta, zastupnici antirealizma smatraju da tvrdnje o objektivnom postojanju barem nekih dijelova toga svijeta nisu uvijek neutralne s obzirom na teoriju i da je umjesto o istinitosti znanstvenih teorija bolje govoriti o njihovoj teorijskoj korisnosti i sposobnosti predviđanja. Lelas antirealističko stajalište formulira kao tezu o neinstrumentalnosti spoznajnog subjekta (udio subjekta kao specifičnog spoznajnog oruđa neuklonjiv je iz bilo kojeg spoznajnog postignuća) i smatra da za to pronalazi potporu u “modernom darvinizmu” R. Lewontina, prema kojemu je organizam jedan od središnjih i neuklonjivih
čimbenika evolucije i evolucijskih objašnjenja. U radu se kritički razmatra Lelasovo povlačenje paralele između antirealizma i ideje o organizmu kao neuklonjivom čimbeniku evolucije. Pokazuje se da ta paralela povlači sa sobom više problema koje Lelas nije do kraja domislio: problem genetičke pogreške, problem nekonzistentnosti sa standardnim
shvaćanjem bioloških funkcija u filozofiji biologije i problem neuzimanja u obzir teorija o jedinicama prirodne selekcije koje odbacuju središnju ulogu organizma. U zaključku se ukratko rekapituliraju glavna razmatranja rada i daje jedna okvirna procjena Lelasove filozofije znanosti.