KOLONIZIRANA MISAO: periferija bez razvojne perspektive?

Sažetak

Redukcija razvoja na liberalizaciju tržišta, zatim slom socijalističke hemisfere i, napokon, reorijentacija razvojne misli na programe strukturne prilagodbe i na kulturalne teme, okolnosti su koje su periferiju dovele u situaciju bez teorijske i praktične razvojne perspektive. Autor u ovom eseju najviše raspravlja o problemu nedostatka razvojne perspektive periferije u trima žarištima suvremene razvojne misli: razvojnim studijama, postkolonijalnim
studijama i ideji održivog razvitka. Također uočava nedostatnost razmatranja periferije u oblicima radikalne kritike Zapada i kapitalizma. Među razlozima sužavanja razvojne perspektive na razvijene zemlje i pretvaranja periferije u »slijepu pjegu« razvojne misli, autor ističe dva: narastanje kulturnog pesimizma u matici i slabljenje otpornosti periferije putem širenja nacionalizma. U zadnjem dijelu članka raspravlja o inferiornom položaju znanosti na periferiji, posebno niskom ugledu domaće znanstvene literature u odnosu na uvezenu/ prevedenu literaturu, te na činjenicu da jedino dio domaće književne literature na tržištu donekle konkurira stranoj literaturi. Stoga se postavlja pitanje nije li pretežno literarna artikulacija samosvijesti i identiteta dokaz o «egzotičnosti» periferije, kao područja s izraženim literarnim senzibilitetom, ali s «divljom misli», bez spoznajnog razvoja što ga utjelovljuje znanost; ili takav kontekst valja gledati kao mjesto mogućih susreta umjetničkog i znanstvenog diskursa u zajedničkom naporu dekolonizacije razvojne misli, a potom i prakse.