Heideggerova kritika Descartesova cogita

Autor(i)

  • Martina Žeželj Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska

Ključne riječi:

Heidegger, Descartes, cogito, ontologija, novovjekovna filozofija

Sažetak

Cilj je rada ukazati na mijenu u Heideggerovome mišljenju cogita. U svojim ranim radovima Heidegger iznosi stav da Descartes nikad nije smjerao k razotkrivanju cogita, već mu je cilj bio kroz sumnju doseći cogito kao apsolutno te njime uspostaviti osnovu opravdavanja i izgrađivanja ostalih znanosti. Cogito je samo nesumnjivi temelj, apsolutno jednostavno izvjesno koje je ishodište svake dedukcije. U zrelim radovima Heidegger cogito određuje kao bitan temelj novovjekovlja. U cogitu je sažeta novovjekovna težnja za slobodom samoodređenja. Čovjek kao jedino biće koje ima moć odrediti ono što je za njega nužno i ustrojavajuće postavlja sebe kao središte bića. Postaje središtem kada se svaka datost bića izjednači s predstavljenošću. Čovjek je subjectum, predstavljajuće Ja koje u svome pred–stavljanju utemeljuje svako biće u njegovome bitku i istini. Cogito kao takvo Ja predstavljajuće je koje zna da je supredstavljeno sa svojim pred– stavljanjem.

Preuzimanja

Objavljeno

2021-02-03

Broj časopisa

Svezak 68 Br. 3 (2013): Obnovljeni Život, 2013, 68 (3), 289-433

Rubrika

Izvorni znanstveni rad

Licenca

Jednom prihvaćeni članak obvezuje autora da ga ne smije objaviti drugdje bez dozvole uredništva, a i tada samo uz bilješku da je objavljen prvi put u Obnovljenom životu. Uredništvo će obavijestiti autora o prihvaćanju ili neprihvaćanju članka za objavljivanje.

Članci objavljeni u časopisu se, uz prikladno navođenje izvora, smiju besplatno koristiti u obrazovne i druge nekomercijalne svrhe.