Stigma osoba s mentalnim poremećajima

Gdje smo u pogledu socijalne uključenosti?

Abstract

Osobe s mentalnim poremećajima izložene su sustavnom omalovažavanju u većini životnih područja. Prevladava mišljenje da su te osobe inferiornije i nepoželjnije u odnosu na druge osobe opće populacije i/ili da su prijetnja kulturno-normativnim osnovama. Predmetom su nerazumijevanja, predrasuda i diskriminirajućeg ponašanja ne samo od šire okoline, već i članova obitelji. Stigma je jedna od najraširenijih te najopipljivih društvenih barijera koja sprječava osobe s mentalnim poremećajima u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. Rezultat je socijalne dinamike, a manifestira se različito od kulture do kulture, od razdoblja do razdoblja. Koncept „stigme” definira se u smislu predrasuda utemeljenih na stereotipima koje rezultiraju diskriminacijom.
Cilj je rada neempirijskom teorijskom analizom prikazati različite pristupe razumijevanju stigme. Da bi se stigma u odnosu na osobe s mentalnim poremećajima mogla razumjeti, ona se u ovom radu sagledava kroz kombinaciju problema znanja (neznanja), stavova (predrasuda) i ponašanja (diskriminacije). Kako bi se olakšala socijalna inkluzija onih koji su izravno „pogođeni” iskustvom mentalnih poremećaja, valja se učinkovito boriti za smanjenje i/ili protiv stigme/diskriminacije na različitim razinama društva (pojedinca s mentalnim poremećajima i članova njegove obitelji, u odgojno-obrazovnim ustanovama, na radnom mjestu, na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini). Pritom je nužno koristiti pristup invaliditetu u okviru inkluzije kojim se invaliditet sagledava ne samo s aspekta oštećenja, već i učinaka društveno nametnutih barijera i predrasuda s kojima se suočavaju osobe s mentalnim poremećajima. Ovaj model promiče koncept socijalnog uključivanja na osnovi građanskih prava, a ne paternalističke „pomoći”.