Otpad od hrane u vrijeme ekološke, ekonomske i etičke krize

Izazovi i prilike za održivi turizam

Abstract

https://doi.org/10.21860/j.17.1.7  

Porast svjetske populacije uvjetuje povećanje proizvodnje hrane za 60 % do 2050. na globalnoj razini. Prema FAO-u oko 33 % proizvedene hrane gubi se u raznim fazama proizvodnje (uglavnom) u zemljama u razvoju, dok se stvaranje otpada od hrane odnosi na odbacivanje u maloprodaji i potrošnji u razvijenim zemljama. Bacanje hrane dolazi s visokom ekološkom i ekonomskom cijenom te predstavlja rasipanje resursa korištenih u proizvodnji, kao što su zemljište, voda, energija, ljudski rad, i dovodi do nepotrebnih emisija CO2 u atsmoferi. Pretvaranje hrane u otpad proces je koji se svakodnevno odvija na lokalnoj razini u svim dijelovima prehrambenog lanca, a izrazito je povećan u vrijeme turističke sezonalnosti. Većina faktora koji utječu na proces nije objektivna, nego se temelji na neusklađenosti nabave i potreba te krivoj percepciji izgleda i okusa hrane. Neracionalno upravljanje hranom doprinosi energetskoj neučinkovitosti, što znači da rasipanje hrane ima značajan negativan utjecaj na okoliš. Problem stvaranja otpada od hrane predstavlja jedan od ključnih izazova održivog razvoja i zaštite okoliša u turističkim destinacijama. Učinkovito upravljanje procesima smanjenja otpada od hrane ne doprinosi samo smanjenju troškova i ublažavanju ekoloških opterećenja već i jačanju održivog razvoja i turističkog doživljaja destinacije, jer je gubitak poštovanja prema hrani ponajprije kriza morala te zbiljski prijezir spram doma i čovjeka.