SLUČAJNI NALAZI I POSEBNA DOKAZNA RADNJA NADZORA I TEHNIČKOG SNIMANJA TELEFONSKIH RAZGOVORA I DRUGIH KOMUNIKACIJA NA DALJINU – HRVATSKO PRAVO I EUROPSKI PRAVNI STANDARDI

Sažetak

Nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu jedna je od posebnih dokaznih radnji koja, zbog svoje jednostavnosti realizacije, ima najveću prevalenciju primjene u otkrivanju i pronalaženju počinitelja povezanih s kaznenih djelima korupcije i organiziranog kriminaliteta. Premda efikasna iz perspektive učinkovitosti kaznenog progona, ona, kao i sve druge posebne dokazne radnje predstavlja značajno ograničenje temeljnih prava i sloboda građana. U kontekstu njezine primjene posebno delikatnim se pokazuju tzv. slučajni nalazi, tj. podaci i obavijesti o nekom drugom kaznenom djelu i počinitelju u odnosu na koje nije inicijalno bila određena navedena posebna dokazna radnja budući da se navedene spoznaje mogu koristiti kao dokaz u postupku za to drugo kazneno djelo. Stoga se u ovom radu najprije objašnjava pravna narav slučajnih nalaza do kojih se došlo primjenom posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu. Potom se razmatraju pozitivnopravni standardi razvijeni u praksi Europskog suda za ljudska prava o pravnim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za dopustivost njihova korištenja u kaznenom postupku. U središnjem dijelu rada kritički se analizira važeći normativni okvir Zakona o kaznenom postupku i na podlozi istražene domaće sudske prakse o dokaznoj upotrebljivosti slučajnih nalaza u kaznenom postupku izvode se zaključci o usklađenosti hrvatskog regulatornog okvira s istraženim pozitivnopravnim standardima.