Ližnjanština razvijenoga i kasnog srednjovjekovlja

Sažetak

U tekstu se temeljem pisane i materijalne baštine pruža prikaz povijesti naselja na području današnje Općine Ližnjan tijekom razvijenoga i kasnog srednjeg vijeka. Poslije sažetoga uvodnog pregleda političkih odnosa od početka 12. do sredine 14. st. u tekstu se pojašnjavaju temeljem ubikacija naselja (gradova, sela, zaselaka, kontrada) teritorijalni opsezi posjedâ na jugu Istre s različitim jurisdikcijskim i vlasničkim ovlastima. Riječ je bila o dvama laičkim posjedima (vladarskom – Puljska regalia i gradskom – Puljska komuna), jednom crkvenom (Feudu sv. Apolinara) te jednom privatnom (Feudu Morosini) posjedu s kojih su prikupljani porezi. Naselja su Ližnjanštine pripadala, dakle, komunalnom teritoriju grada Pule, s time da su vjerojatno krajem 12. stoljeća Morosiniji voljom puljskoga biskupa dobili na tom komunalnom puljskom prostoru tri naselja i prava ubiranja crkvene desetine u njima. U poglavlju o vlasti lokalne moćne plemićke obitelji Castropola/Sergijevaca, odnosno poslije njihova protjerivanja iz Istre u poglavlju o vlasti Mletačke Republike analiziraju se historiografiji poznati izvori o poreznim podavanjima mjestâ Ližnjanštine. Zahvaljujući tim podatcima (poreznim količinama pšenice i ječma), izvode se zaključci o tipu agrarne proizvodnje i o demografskoj napučenosti Ližnjanštine, kao i okvirna procjena broja žitelja teritorija Puljske komune. Zaključuje se na kraju da su solidnu napučenost toga prostora, zbog koje je i bila relativno dobro razvijena gospodarska, mahom poljoprivredna, djelatnost do sredine 14. st., nastupom mletačke vlasti zamijenili zastoj i potom gospodarsko nazadovanje do potkraj 15. st. zbog demografskog osipanja i nestanka niza naselja. Uzrocima su takva negativnoga trenda, koji je kulminirao u 16. st., bile kužne epidemije, smrtonosne endemične bolesti (malarija), ratovi i po Ližnjanštinu i Pulu inertna oportunistička mletačka lokalna upravljačka politika.