KOLEKTIVNI UGOVORI KAO IZVOR PRAVA ZA REGULIRANJE RADNOG STATUSA POMORACA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Sažetak

Radni status pomoraca jedan je od najspecifičnijih radnih statusa. Pomorci su posebna kategorija radnika, jer im je mjesto rada ujedno i mjesto življenja, te im se uvjeti života i rada u mnogočemu razlikuju od uvjeta rada i života radnika u drugim gospodarskim djelatnostima koje se obavljaju na kopnu. Stoga je posebno značajno pravno reguliranje radnog statusa pomoraca. Najveći uspjeh po pitanju radnopravnih odnosa pomoraca učinjen je usvajanjem Konvencije o radu pomoraca (MLC) iz 2006., koju je Republika Hrvatska ratificirala u veljači 2010. U Republici Hrvatskoj ne postoji cjelovit pravni akt kojim bi se uredili radni, socijalni i životni uvjeti pomoraca, već takve odredbe sadrži više propisa. Posebno značajan izvor prava kojima se regulira radnopravni status pomoraca u Republici Hrvatskoj su kolektivni ugovori. Za kolektivne ugovore koji se odnose na pomorce karakteristične su brojne specifične odredbe kojih nema u drugim kolektivnim ugovorima. U Republici Hrvatskoj na snazi su dva takva kolektivna ugovora – Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na putničkim brodovima i trajektima sklopljen davne 1998. i Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2021.-2022.) koji je u primjeni od 2021. U radu autori daju osvrt na Konvenciju o radu pomoraca, značajke pojma i procesa kolektivnog pregovaranja, a posebno analiziraju važeće kolektivne ugovore s fokusom na Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2021.-2022.).