RETROACTIVITY IN BINDING CASE LAW

IMPLICATIONS FOR TURKISH TAX LAW

Autor(i)

DOI:

https://doi.org/10.30925/zpfsr.46.3.11

Ključne riječi:

retroaktivnost zakona, ustavni sudovi, porezno pravo, odluka o ništavosti, odgoda izvršenja.

Sažetak

RETROAKTIVNOST U OBVEZUJUĆOJ SUDSKOJ PRAKSI: IMPLIKACIJE ZA TURSKI POREZNI ZAKON


Ustavni sudovi služe kao čuvari ustava, a njihove su presude obvezujuće za sve strane kako bi se osigurala vrhovnost ustava. U Turskoj postoji specifičan pravni lijek za rješavanje sudskih sukoba. Državno vijeće ovlašteno je rješavati sporove između svojih odjela. Ove odluke, „odluke o objedinjavanju proturječnih presuda,” obvezujuće su za sve sudove i upravna tijela. One se, zajedno s presudama turskog Ustavnog suda, u turskom pravu nazivaju obvezujućom sudskom praksom. Datum provedbe obvezujuće sudske prakse predmet je kontroverzi u turskoj pravnoj praksi. Cilj ovog rada jest rasvijetliti pitanje retroaktivnosti obvezujuće sudske prakse u Turskoj kroz usporedbu s praksama drugih zemalja, poput Njemačke, Francuske i SAD-a. Zatim, rad analizira porezna pitanja povezana s obvezujućom sudskom praksom i razmatra njezinu retroaktivnost u Turskoj. Na temelju provedenih analiza, obvezujuću sudsku praksu u području turskog poreznog prava potrebno je tumačiti s većim naglaskom na načelo jednakosti. Zabranu retroaktivnosti u obvezujućoj sudskoj praksi trebalo bi primjenjivati fleksibilnije. Osim toga, turskom Ustavnom sudu trebao bi omogućiti donošenje odluka o datumu izvršenja presuda. Sudu bi također trebalo dodijeliti dodatne prerogative, poput odgode izvršenja i zakonske odluke o ništavosti, kako bi se spriječile kontroverze oko njegovih odluka.

Dodatne datoteke

Objavljeno

15-12-2025