JE LI VRIJEME ZA „ČETVRTU GENERACIJU“ PRAVA NA ŽIVOT U ZDRAVOJ ŽIVOTNOJ SREDINI?

Sažetak

U radu se istražuje na koji se način iskoraci učinjeni u praksi Europskog suda za ljudska prava u tzv. klimatskim predmetima,  posebice u predmetu Verein Klimaseniorinnen Schweiz i drugi protiv Švicarske, reflektiraju na zaštitu prava na život u zdravoj životnoj sredini, ponajprije imajući u vidu proširenje pojma, odnosno kruga oštećenika i kategoriju tzv. opće uzročnosti. Pri tome je velika pozornost posvećena i zaključcima koje Europski sud za ljudska prava iznosi u vezi s tom kategorijom u tzv. okolišnim predmetima, a u tu je svrhu promatran i nedavni predmet Cannavacciuolo i drugi protiv Italije. Analiza ne bi bila potpuna bez obuhvaćanja i „trećeg“ kruga zaštite – tradicionalnog građanskopravnog – koji se može dovesti u vezu sa zaštitom od imisija. U tom su kontekstu prikazana i stajališta Europskog suda za ljudska prava u novijem predmetu Đorđević protiv Srbije. Jasno da je analizi najnovijih stajališta i prakse prethodilo istraživanje dosadašnjeg razvoja zaštite u sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Iako je u središtu istraživanja koje je pokazalo da je otvoren prostor za novu generaciju okolišnih prava bila zaštita prava iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (prava na poštovanje doma i prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života), nije bilo moguće „zaobići“ ni zaštitu prava na život iz čl. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i svega što je Europski sud za ljudska prava tim povodom kazao. Osobita je pozornost posvećena obilježjima opće uzročnosti o postojanju stvarne i neposredne opasnosti, koja ovisi o ocjeni u okolnostima konkretnog slučaja, gdje pojam stvarne prijetnje traži postojanje ozbiljne, istinske i dovoljno utvrdive prijetnje životu, dok neposrednost podrazumijeva element tjelesne blizine prijetnje.