A Practical Comparison between Islamic and Christian End-of-Life Moral Guidelines towards Harmonization of End-of-Life Care
Ključne riječi:
end-of-life, Islamic cultures, Christian cultures, passive euthanasia, palliative careSažetak
https://doi.org/10.21860/j.9.2.3
Cilj rada je utvrditi zajedničko stajalište između islamskih i kršćanskih kultura u
pitanjima o kraju života. Budući da ove dvije kulture sve više dijele zajednički život
u istim zemljama, važno je utvrditi zajedničko stajalište, jer se zakoni u zemljama
odnose na sve. Rad uključuje nekoliko pitanja, uključujući prekidanje nepotrebnog
liječenja, primjenu redovite i izvanredne skrbi, definiranje razlika između smrti i
dopuštenju osobi da umre te prihvaćanje smrti kao ponekad uistinu neizbježnog
i prihvatljivog ishoda. U radu će se također raspravljati o palijativnoj skrbi, koja
uključuje ublažavanje bola i sedaciju, a u kojoj se zadire u slučaj stalnih vegetativnih
stanja i moralnosti pretjerano entuzijastičnog liječenja, zbog kojeg ljudi zapadaju
u to stanje. Fokus rada će također biti na razlikama, kao što je pasivna eutanazija,
i analizi je li razlika samo u tumačenju pojmova. U nekim zemljama vidljiva je i
pojava u vezi s propitivanjem nepotrebnog liječenja i općenito nedostatka zakonskog
okvira o kraju života. U barem jednoj studiji uočena je zabrinutost zbog vjerskih
moralnih razloga. U zaključku se pokušavaju utvrditi zajedničke osnove vezane uz
skrb na kraju života i jesu li moralnost i zakoni u tom pogledu vođeni vjerskim
pozicijama. Važno je da zakoni poštuju moralne normativne vrijednosti stanovništva,
osobito pod pritiskom koji dolazi od strane liberalnijih pozicija. Čak i ako se u
zemljama uvede praksa poput eutanazije (koja nije dio rasprave ovog rada), važno je
da zdravstvena zaštita (i zakonodavstvo) prepoznaju zajedničke moralne osnove čiji
nedostatak može dovesti do veće patnje.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autori koji objavljuju u ovom časopisu slažu se sa slijedećim uvjetima:
- Autori zadržavaju autorska prava i dodjeljuju pravo časopisu na prvo objavljivanje uz istovremeno uvažavanje Creative Commons Attribution License koje omogućava drugima da dijele rad uz priznavanje njegova autorstva i početne objave u ovom časopisu.
- Autori mogu sklopiti zasebne, dodatne ugovorne dogovore o neekskluzivnoj distribuciji objavljene verzije rada (npr. objaviti ga u repozitoriju institucije ili ga objaviti u knjizi), uz priznavanje da je njegova početna objava bila u ovom časopisu.
- Autorima je dopušteno i ohrabruje ih se da objavljuju svoje radove putem društvenih mreža (npr. u repozitoriju institucije ili na njenim internetskim stranicama) prije i za vrijeme prijave obzirom da to može doprinijeti produktivnoj razmijeni te ranijeg i većeg citiranja objavljenog rada (Vidjeti: The Effect of Open Access).
