Problem ekohistorije u misli Milana Polića
Ključne riječi:
Milan Polić, flozofja odgoja, bioetika, ekohistorija, obrazovanjeSažetak
https://doi.org/10.21860/j.11.2.5
Radom bismo htjeli povezati nekoliko dimenzija rasprave o odnosu bioetike i obrazovanja. Prvo, htjeli bismo njime pridonijeti raspravi o flozofji odgoja, posebno promišljajući sadržaje i probleme flozofje odgoja, kako je to učinio hrvatski flozof Milan Polić (1946. - 2015.). Drugo, htjeli bismo osvijetliti sklop bioetičkih problema, posebno sagledanih iz kuta obrazovanja, budući da je bioetika i akademsko područje znanja i društveni pokret, konkretno, misaono i životno nastojanje da se promijene okolnosti i dosezi ljudskog života s namjerom da bude manje destruktivan po život u cjelini. Rečeno po defniciji uključuje probleme obrazovanja. Treće, htjeli bismo jednom iznova ocrtati potrebe unošenja bioetičkih sadržaja, a mogli bismo reći i „bioetičkog načina mišljenja“, u strukture akademskog obrazovanja, posebno u programe učiteljskih i odgojiteljskih studija. I u ovoj stvari Polićeva misao može biti od pomoći, iako, kako nastojimo prikazati u ovom radu, Milan Polić zadržava čvrsta uvjerenja u antropocentričke konstrukcije i njihovu realnu primjenu u životu. Unatoč tome, posebno s pozicija njegove kritike obrazovnih sustava, njegova misao može nam biti značajni poticaj za bioetička promišljanja sadržaja obrazovnih procesa i sustava odgoja i obrazovanja u cjelini, što se između ostaloga vidi i u domišljatom korištenju koncepta ekohistorije.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autori koji objavljuju u ovom časopisu slažu se sa slijedećim uvjetima:
- Autori zadržavaju autorska prava i dodjeljuju pravo časopisu na prvo objavljivanje uz istovremeno uvažavanje Creative Commons Attribution License koje omogućava drugima da dijele rad uz priznavanje njegova autorstva i početne objave u ovom časopisu.
- Autori mogu sklopiti zasebne, dodatne ugovorne dogovore o neekskluzivnoj distribuciji objavljene verzije rada (npr. objaviti ga u repozitoriju institucije ili ga objaviti u knjizi), uz priznavanje da je njegova početna objava bila u ovom časopisu.
- Autorima je dopušteno i ohrabruje ih se da objavljuju svoje radove putem društvenih mreža (npr. u repozitoriju institucije ili na njenim internetskim stranicama) prije i za vrijeme prijave obzirom da to može doprinijeti produktivnoj razmijeni te ranijeg i većeg citiranja objavljenog rada (Vidjeti: The Effect of Open Access).
