Kant i pravo na zdravstvenu skrb – socijalna država po libertarijanskom receptu
Ključne riječi:
Ključne riječi: Kant, država, pravno za zdravstvenu skrb, socijalna država, libertarijanizam, vaučerizacijaSažetak
SAŽETAK:
U suvremenim raspravama o pravu na zdravstvenu skrb, opće je mjesto tvrdnja da se Kantova vizija države suprotstavlja libertarijanskoj koncepciji, odnosno da Kantova ideja države obuhvaća i dužnost države da pruži određenu razinu zdravstvene skrbi svim svojim građanima. U članku se istražuju izvori i dosezi te normativne obveze u kontekstu Kantove filozofije prava i politike, te se nastoji pokazati kako je njegova ideja dio liberalne tradicije, a zdravstvena skrb bi upravo trebala poslužiti zaštiti individualne slobode. Koncept moderne socijalne države može se, barem donekle, temeljiti i na Kantovim idejama, iako one definitivno nisu kompatibilne sa socijalističkim vizijama društva i države. Uz izbjegavanje libertarijanskih i socijalističkih krajnosti, Kant kao učinkovito sredstvo ostvarivanja prava na zdravstvenu skrb predlaže instrument koji je drag suvremenim libertarijancima, a to je vaučerizacija. Uz tvrdnju o pozitivnim financijskim učincima, Kant ukazuje i na to da ona povećava osobnu slobodu. To, međutim, ne znači da se Kant slaže s libertarijanskom idejom o minimiziranju državne intervencije kao onome što maksimizira slobodu pojedinca, već se radi o ideji da je olakšavanje ostvarivanja temeljnih prava ono što osigurava slobodu pojedinca, shvaćenu kao jednakost pod općim zakonima.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autori koji objavljuju u ovom časopisu slažu se sa slijedećim uvjetima:
- Autori zadržavaju autorska prava i dodjeljuju pravo časopisu na prvo objavljivanje uz istovremeno uvažavanje Creative Commons Attribution License koje omogućava drugima da dijele rad uz priznavanje njegova autorstva i početne objave u ovom časopisu.
- Autori mogu sklopiti zasebne, dodatne ugovorne dogovore o neekskluzivnoj distribuciji objavljene verzije rada (npr. objaviti ga u repozitoriju institucije ili ga objaviti u knjizi), uz priznavanje da je njegova početna objava bila u ovom časopisu.
- Autorima je dopušteno i ohrabruje ih se da objavljuju svoje radove putem društvenih mreža (npr. u repozitoriju institucije ili na njenim internetskim stranicama) prije i za vrijeme prijave obzirom da to može doprinijeti produktivnoj razmijeni te ranijeg i većeg citiranja objavljenog rada (Vidjeti: The Effect of Open Access).
