English

English

Autor(i)

Ključne riječi:

Kant, body parts, person, thing, transplantation, organs, property rights, ownership, private law

Sažetak

Formiranje privatnih (subjektivnih) prava Kant izvodi iz preliminarne razdvojbe stvari i osoba te druge formulacije kategoričkog imperativa. U razložbi koncepta privatnog prava, i stvarnih prava koja su moguća samo u odnosu na relaciju čovjek-stvar, Kant posljedično progovara i o pitanjima samo-vlasništva te stvarnim pravima na vlastitim tijelom i njegovim dijelovima. Premda je izričito pisao o nemogućnosti samo-vlasništva na tijelu i, načelnoj, nemogućnosti raspolaganja njegovim dijelovima, potrebno je imati na umu da Kant onomad nije mogao predvidjeti sva moguća dostignuća, perspektive i iskušenja suvremene transplantacijske medicine. U radu se temeljni Kantovi bioetički i privatnopravni koncepti (prije svega koncept vlasništva i stvarnih prava) stavljaju u kontekst (pravnog) raspolaganja dijelovima tijela. U bilo kojoj izložbi i razložbi kantijanski utemeljenog mišljenja o raspolaganjima dijelovima tijela, ne bismo se nužno i isključivo trebali voditi izričitim Kantovim pisanjima o stvarnim pravnim i raspolaganjima dijelovima tijela, već bismo u obzir trebali uzeti teleologiju šireg okvira Kantove deontološke etike i Kantovo poimanje osobe i stvari. Takvo tumačenje može dovesti do zaključka kako nema prepreka da se na djelovima tijela zasnivaju stvarna prava, ali da se radi o ograničenim stvarnim pravima, uz klasifikaciju dijelova tijela kao stvari ograničenih u prometu, što je mišljenje koje prevladava u određenim statutornim privatnopravnim odredbama i pisanjima građanskopravne doktrine.

Objavljeno

2025-02-27

Broj časopisa

Rubrika

Posebno izdanje - Kant 2024/2