Britansko-francusko pomorsko suparništvo u Jonsko-jadranskom bazenu 1807. – 1814. kroz otočku persepektivu

Sažetak

U članku se istražuje britansko-francusko supraništvo na Jonskom i Jadranskom moru u periodu između Tilzitskog mira i Prvoga pariškog mira. U tom je razdoblju rat tih dviju pomorskih sila u najvećoj je mjeri bio u sjeni njihovih drugih,  značajnijih sukoba. Francuzi su nakon uspješne kampanje Napoleona Bonapartea u Italiji, postali najznačajnija sila u Jonskom i Jadranskom moru. U svega nekoliko mjeseci, nakon travnja 1797. godine, političke okolnosti u potpunosti su se promijenile nestankom Mletačke Republike, čije su posjede podijelile Francuska i Austrija. Nove promjene, uz osvajanje Malte i pohod na Egipat, utjecale su na formiranje Druge koalicije, te dovele do prvog rata između Turske i Francuske u modernoj epohi. Nakon poraza Rusije od Francuske i povlačenja s Mediterana 1807. godine, Velika Britanija je bila primorana vratiti se u akvatorij Jonskog i Jadranskog mora kao jedina pomorska protivnica Francuske. Osvajanjem Zakinta i Visa stekla je važna uporišta u borbi protiv Francuza, što je dovelo do inteziviranja sukoba nakon 1809. godine. Britanske eskadrile, koje su bile aktivne u Jonsko-jadranskom bazenu, bile su sastavljene od manjih i srednjih brzih brodova, koje su im dozvoljavale piratske metode ratovanja, dok se u malobrojnim, izravnim sukobima tih dviju flota, uvježbanija i iskusnija britanska mornarica pokazala superiornijom.