Zajedno u „olujama rata”: pregovori između hrvatsko-slavonskih i unutrašnjoaustrijskih staleža glede zajedničkih mjera obrane 1620. godine

Abstract

U kasno ljeto 1620. godine vatre Tridesetogodišnjega rata širile su se prema Hrvatsko-Slavonskom Kraljevstvu i zemljama Unutrašnje Austrije. Štoviše, opstanak čitave Habsburške Monarhije u tom je trenutku doveden u pitanje. U kratkom razdoblju od 1619. do 1620., nakon pobuna čeških i ugarskih staleža, novoizabrani car i kralj Ferdinand II. izgubio je krune svetoga Vaclava i svetoga Stjepana. Stanje je dodatno otežano činjenicom da su dvije strane stupile u savez pod nazivom Češka konfederacija. Ferdinand II. nalazio se u očajnoj situaciji, a njegova je vlast gotovo isključivo ovisila o stranoj pomoći. Međutim, u Monarhiji je još uvijek bilo zemalja lojalnih austrijskoj dinastiji. To su bile unutrašnjoaustrijske provincije Štajerska, Koruška i Kranjska te Hrvatsko-Slavonsko Kraljevstvo. Premda su Hrvatska i Slavonija bile u sastavu Zemalja krune svetoga Stjepana zajedno s Ugarskom, one su 1620., za razliku od dijela ugarskoga plemstva, odbile prihvatiti Bethlena za svojega kralja, a jednako su postupile glede zaključaka Ugarskoga sabora. Njihova povezanost s Unutrašnjom Austrijom bila je snažna zbog suradnje na vojno-političkom planu koja je trajala dulje od stoljeća. Ferdinand II. stoga je potaknuo razgovore na kojima su hrvatske i unutrašnjoaustrijske zemlje trebale dogovoriti mjere zajedničke obrane. Prvi dio pregovora održan je u Zagrebu, gdje su hrvatsko-slavonski staleži predložili nekoliko mjera, među kojima i formiranje vojnoga saveza ili konfederacije. Razgovori su potom nastavljeni u Grazu, gdje su donijete konačne odluke o obrani tih zemalja.