Sveto i profano u kontekstu bioetičke problematike: poremećaj ravnoteže ekosustava djelovanjem ekotoksikologije moći

Sažetak

Integrativna bioetika nastoji prelamanjem različitih perspektiva - prirodoznanstvene, pravne, filozofske, kulturološke, itd. - osvijetliti bioetičke probleme. Jedan je od tih problema i toksikacija ekosustava s letalnim posljedicama po čovjeka i druge žive vrste. Geneza problema vodi na početke novoga vijeka, kada se na podlozi kartezijanizma i baconizma pojavljuju obrisi instrumentalne racionalnosti koja je temeljno načelo znanstveno-tehničke civilizacije. Njezin je paradoks ujedno izvor njezine krize: subjekt odvojen od objekta - prirode shvaćene kao mehaničke, protežne tvari bez unutarnje svrhovitosti - objektivira sebe postavljanjem vlastitih svrha koje moć ostvaruje ovladavanjem prirodom i njezinim iskorištavanjem. Naposljetku objekt takve objektivacije postaje sam čovjek. Taj je proces praćen sekularizacijom, raščaravanjem i obezboženjem svijeta. Postavlja se pitanje kakav je odnos svetog i profanog kao dvaju stilova egzistencije spram navedenih procesa i problema te može li sveto kao načelo doprinijeti konstituiranju bioetičke odgovornosti.