First Report of Diaporthe eres associated with stem and branch canker on Quercus robur in Croatia

Autor(i)

  • Jelena Kranjec Orlović Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije
  • Fran Bono Cindrić Directorate for Forestry, Hunting and Wood Industry, Ministry of Agriculture, Forestry and Fisheries
  • Darwin Damijanić Forestry Office Pazin, Forest Administration Buzet, Croatian Forests Ltd.
  • Damir Drvodelić University of Zagreb Faculty of Forestry and Wood Technology
  • Mario Šango University of Zagreb Faculty of Forestry and Wood Technology
  • Sanja Bogunović Department of Genetics, Forest Tree Breeding and Seed Science, Croatian Forest Research Institute
  • Danko Diminić University of Zagreb Faculty of Forestry and Wood Technology

Ključne riječi:

pedunculate oak, bark necrosis; wood necrosis; pathogenicity, Sava River

Sažetak

U mladoj sastojini hrasta lužnjaka (6 godina starosti) na području šumarije Gunja su u lipnju 2020. godine na stablima primijećeni simptomi odumiranja krošnji. U odsjeku površine 66,36 ha je bilo zahvaćeno približno 10 % stabala na čitavoj površini. Simptomi su uključivali smeđe-crvene uleknute rakaste lezije koje su se širile od vrha prema bazi grana, sa jasno definiranom granicom između zdravog i simptomatičnog dijela. Kod jače zahvaćenih stabala, rakaste lezije su se širile i na deblo, a na zahvaćenim dijelovima je došlo do preranog otpadanja listova. Uzorci simptomatičnih grana i debla su sakupljeni u srpnju 2020. g. te su iz njih izolirane gljive na hranjivu podlogu. Dobiveno je ukupno 29 izolata gljiva koji su grupirani u 12 različitih taksona na temelju morfoloških karakteristika kultura te molekularne analize. Najčešće prisutna vrsta u simptomatičnom tkivu je bila gljiva Diaporthe eres. Patogenost gljive D. eres prema hrastu lužnjaku je ispitana u testu patogenosti, pri čemu je deset trogodišnjih sadnica hrasta lužnjaka inokulirano izolatom gljive, dok je deset kontrolnih sadnica inokulirano sterilnom hranjivom podlogom. Nekroze kore i drva su se razvile na svim sadnicama inokuliranim gljivom D. eres nakon šest tjedana praćenja, dok na kontrolnim sadnicama nije bilo pojave simptoma. Gljiva D. eres je uspješno reizolirana iz inokuliranih sadnica, a identitet dobivenih izolata je potvrđen na temelju morfoloških karakteristika te molekularnom analizom ITS regije DNK. Time su ispunjeni Kochovi postulate i gljiva D. eres je potvrđena kao uzročnik nastalih rakastih lezija na hrastu lužnjaku.

Preuzimanja

Objavljeno

2025-10-01

Broj časopisa

Rubrika

Izvorni zanstveni rad

Kategorije