UTJECAJ VAZOAKTIVNIH LIJEKOVA NA POJAVU DEKUBITUSA U JEDINICI KIRURŠKOG INTENZIVNOG LIJEČENJA

Sažetak

Uvod: Dekubitus (ozljeda od pritiska) nastaje kada opterećenje tkiva i/ili trajanje opterećenja premašuje individualnu toleranciju tkiva. Čimbenici rizika za razvoj dekubitusa uključuju ograničenja pokretljivosti/aktivnosti, stanje kože, perfuziju, cirkulaciju, oksigenaciju, vlagu/mikroklimu, dob i prehranu. Bolesnici u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) imaju dodatne rizike za razvoj dekubitusa, kao što su primjena vazoaktivnih lijekova, produljeno liječenje u JIL-u, prisutnost komorbiditeta (dijabetes, kardiovaskularne bolesti, hipotenzija), produljena mehanička ventilacija, hemodijaliza i sedacija, što potvrđuje kompleksnu prirodu razvoja dekubitusa.

Cilj: Ispitati utjecaj vazoaktivnih lijekova na incidenciju dekubitusa u jedinici intenzivnog kirurškog liječenja.

Ispitanici i metode: Ispitanici su bili svi bolesnici s dekubitusom liječeni na kirurškoj JIL-u Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju, intenzivno liječenje i liječenje boli KBC-a Zagreb tijekom 3 godine. Svim ispitanicima je procijenjen rizik od dekubitusa pomoću Bradenove ljestvice.

Rezultati: Učestalost dekubitusa bila je 5,7%, bez značajnih razlika u spolu i dobi. Najčešći čimbenici rizika uključivali su pritisak, trenje, trakciju, hipotenziju i anemiju. Kod većine ispitanika, dekubitus se pojavio u JIL-u, formirao se u sakrumu, glutealnoj i ishijalnoj regiji, a uočen je u stadiju II. Kod svih ispitanika korišteni su vazoaktivni lijekovi. Najčešće se koristio noradrenalin.

Zaključak: Kod svih ispitanika korišteni su vazoaktivni lijekovi, što ukazuje na njihovu povezanost s dekubitusom. U daljnjim istraživanjima potrebno je precizirati dozu, vrijeme primjene, proučiti svaki pojedini vazoaktivni lijek, njihove sinergističke učinke, te obuhvatiti sve bolesnike liječene u JIL-u, kako bi se ispitala razlika između bolesnika s/bez dekubitusa s obzirom na primjenu vazoaktivnih lijekova.