ZNAČAJ PRAKSE TEMELJENE NA DOKAZIMA U FIZIOTERAPIJI

Abstract

Fizioterapija je znanstveno utemeljena, predana/obvezana da proširuje, primjenjuje, vrednuje/ evaluira i ocjenjuje dokaze koji podupiru kliničku praksu. Praksa utemeljena na dokazima (EBP) proces je u pet koraka pri čemu kliničari integriraju najbolje istraživanje dokaza s kliničkom stručnošću i preferencijama klijenta. Nedostatak vremena prepoznat je kao značajna prepreka implementaciji prakse temeljene na dokazima u fizioterapiji. Fizioterapeut mora neprekidno ne samo pratiti objavljene znanstvene članke, nego i uspoređivati rezultate provedenih kliničkih istraživanja kojima se ispituje djelotvornost i sigurnost fizioterapijskih postupaka kako bi prakticirao metode koje se danas označavaju terminom “evidence-based physical therapy (EBPT)”. Budući su temelj za praksu zasnovanu na dokazima u fizioterapiji obrazovani fizioterapeuti, važno je imati kvalitetne centre za obrazovanje fizioterapeuta.