RADIOLOŠKA OBRADA TRAUME KRALJEŽNICE
Ključne riječi:
trauma kralježnice, radiološka dijagnostikaSažetak
Uvod: u liječenju bolesnika s traumom kralježnice slikovna snimanja imaju važnu ulogu. Do postavljanja konačne dijagnoze, prva metoda oslikavanja je rendgenska dijagnostika, zatim CT i u konačnici MRI dijagnostika za ozljede leđne moždine. Cilj ovog rada je istražiti kako radiološke metode mogu pomoći u preciznoj dijagnozi i praćenju pacijenata s ozljedom kralježnice, te koja je radiološko-dijagnostička metoda najučinkovitija.
Metodologija istraživanja: vrijeme prikupljanja podataka: od 1.1. 2023. do 1.1. 2024. godine na Sveučilišna klinička bolnica Mostar, Zavod za radiologiju. Ispitanici su pacijenti s traumom kralježnice koji su upućeni na radiološku obradu SKB Mostar u spomenutom vremenskom periodu.
Rezultati: najmlađi ispitanik imao je 7 godina, a najstariji 83 godine. Srednja dob ispitanika je 49,4 godine. Najviše ispitanika nalazilo se u dobnim skupinama 60-69 i starijih od 70 godina, obje skupine po 23%. Najčešća ozljeda bila je prijelom rebara, kod 27% ispitanika, prijelom acetabula imalo je 23% ispitanika, te prijelom vratne kralježnice njih 21%. Od ukupnog broja ispitanika, 49% imalo je ozljedu lumbalne kralježnice, 30% ozljedu grudnog koša i 21% ozljedu vratne kralježnice Najčešća vrsta snimanja bio je CT, 38% 33% ispitanika imalo je RTG snimanje i 29% MR snimanje.
Zaključak: CT je prvi modalitet snimanja zbog svoje brze i jednostavne akvizicije i visoke osjetljivosti za otkrivanje prijeloma kostiju. Nove tehnologije u području CT-a, posebice DECT i CT s brojanjem fotona, uspjele su povećati osjetljivost za otkrivanje traume kralježnice. MRI pruža detaljne informacije o ligamentima, mekim tkivima, disku i leđnoj moždini.
