POTICANJE RAZVOJA INTERKULTURNOGA IDENTITETA U DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI

Sažetak

U globaliziranom svijetu današnjice razvoj interkulturnoga identiteta kod djece rane i predškolske dobi jedna je od premisa za kasnije harmonično djelovanje pojedinca u multikulturnoj sredini. Interkulturni identitet uključuje sposobnost pojedinca da razumije, vrjednuje i integrira kulturne elemente koji se razlikuju od njegova vlastita identiteta kako bi mogao djelovati u raznovrsnim kulturnim okruženjima. Cilj je rada identificirati postojeće nositelje poticaja razvoju interkulturnoga identiteta u djece rane i predškolske dobi i dati smjernice za buduća istraživanja kako bi se potaknuo razvoj interkulturnoga identiteta u djece rane i predškolske dobi. Metodologija rada temelji se na proučavanju relevantne literature i dosadašnjih istraživanja na osnovi kojih je napravljena sinteza teorijskih koncepata koji objašnjavaju interkulturni identitet i čimbenike razvoja interkulturnoga identiteta. U radu je prikazana studija slučaja o norveškom modelu dječjih vrtića u kojima se potiče razvoj interkulturnoga identiteta te su uspoređene određene kurikulske premise za razvoj interkulturnoga identiteta u Norveškoj i Hrvatskoj. Analiza relevantne literature i dosadašnjih istraživanja upućuje na to da su obitelj, socijalno okruženje i vršnjaci, ustanove ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja te odgojitelji ključni čimbenici u poticanju razvoja interkulturnoga identiteta. Studija slučaja norveškoga modela holističkoga pristupa očuvanju kulture lokalne zajednice i promicanja različitosti pokazuje kako sustavan pristup može pozitivno utjecati na razvoj interkulturnoga identiteta u djece rane i predškolske dobi. Uvođenjem multikulturnih sadržaja u kurikul, usavršavanjem interkulturne kompetencije u odgojitelja, organiziranjem aktivnosti koje promoviraju kulturnu raznolikost te intenzivnijom suradnjom vrtića s roditeljima i lokalnom zajednicom može se potaknuti i osnažiti razvoj interkulturnoga identiteta u djece rane i predškolske dobi.