Ivo Čeović 4. 2. 1886. – 14. 11. 1971.

Abstract

Brojne su obljetnice kojima se u protekloj i ovoj godini obilježava duga tradicija šumarstva u Hrvatskoj. Neke obljetnice posvećene su značajnim događajima, a neke značajnim osobama.
Pored 260 godina organiziranog šumarstva na području Hrvatske, ove godine obilježavamo 180 godina postojanja i rada Hrvatskog šumarskog društva te 150 godina izlaženja Šumarskog lista koji pripada među prvake tiskanih glasila sa šumarskom tematikom na području Europe, a posebno značenje ima za šumarsku struku u Hrvatskoj sve do današnjih dana.
Ti događaji vezani su i za istaknute ličnosti toga doba, a čija imena su ostala velikim slovima upisana u povijesne podatke šumarske i lovne znanosti, struke i operative.
Među brojnim šumarskim velikanima ističe se ime inženjera Ive Čeovića, poznatog šumara, a napose lovnog stručnjaka.
Ivo Čeović rođen je prije 140 godina u Gornjim Andrijevcima. Osnovnu školu pohađa u Rajevu Selu, a gimnaziju je završio 1905. godine u Vinkovcima. Šumarstvo je studirao na Visokoj školi za kulturu tla u Beču (BOKU) i na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1908. diplomirao. Od 1908. do 1920. službuje u Đurđevačkoj imovnoj općini na taksaciji u Bjelovaru, potom kao upravitelj šumarija u Novoj Rači i Goli. 
U Zagrebu je 1920. godine imenovan za kotarskoga šumarskog referenta. Od 1940. godine zaposlen je u Banskoj upravi Banovine Hrvatske te je radio u Ministarstvu šumarstva i rudarstva, odnosno Sekretarijatu za šumarstvo sve do umirovljenja 1950. godine.
Bio je vrlo aktivan u svim sferama šumarstva, pa je kao član Jugoslavenskog šumarskog udruženja obnašao dužnosti tajnika i blagajnika od 1923. do 1927. godine te u kratkom razdoblju i urednika Šumarskog lista. 
Ivo Čeović nakon umirovljenja 1950. godine predaje kao honorarni nastavnik na tadašnjem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, gdje je iz područja lovstva educirao brojne studente i buduće stručnjake. Kroz njegovu edukaciju iz predmeta Lovna privreda u razdoblju akademske godine 1949/50. – 1959/60. prošlo je 536 studenata, od kojih su se mnogi kasnije prikazali kroz znanstvene i stručne rezultate kao izvrsni lovni stručnjaci.
Jedan je od osnivača Saveza lovačkih društava Hrvatske i Slavonije 1925. godine te njegov prvi tajnik sve do 1939. godine (19 godina). 
Funkciju urednika Lovačko-ribarskog vjesnika obnašao je od 1940. do 1945., tako da je uspješno održao izdavanje časopisa unatoč vihoru Drugog svjetskog rata.
Od 1945. godine prvi je suradnik Lovnog odsjeka Instituta za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske (današnji Hrvatski šumarski institut). 
Godine 1952. bio je proglašen doživotnim počasnim predsjednikom Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva. 
Bio je izuzetno plodan pisac stručne literature i članaka od kojih su neki objavljeni u Šumarskom listu, a osobito veliki broj članaka u Lovačko-ribarskom vjesniku (danas Lovački vjesnik koji izlazi od 1892. godine). Za lovačku struku i obrazovanje lovaca napisao je dva izdanja priručnika Lovstvo. Prvo izdanje objavljeno je 1940. godine, a drugo 1953. godine u izdanju Lovačke knjige u Zagrebu. Pored ta dva priručnika, koji su dugo ostali temeljna literatura u izobrazbi šumara i lovaca, napisao je monografiju Fazan te potom priručnik Tragovi divljači.
Veliki doprinos edukaciji lovaca dao je literaturom za polaganje ispita kroz Lov u pitanjima i odgovorima te Priručnik za lovce i čuvare lova (izdanja 1931., 1932. i 1933. godine).
Detaljni pregled pisanih djela i članaka prikazan je na web-stranici Hrvatskog šumarskog društva (https://www.sumari.hr/sumari/kart.asp?id=9077).
U Bibliografiji Lovačko-ribarskog vjesnika, autora Alojzija Frkovića iz 1993. godine, navodi se čak 121 tekst autora Ive Čeovića, od kojih je više od 50 stručnih članaka, dok su ostali informativnog karaktera. Tu su, osim stručnih radova, izvješća o radu udruge, osvrti na aktualnu problematiku, osvrti na izložbe, prikazi novoobjavljene literature i ostale lovačke teme.
Dinamika objavljivanja radova prikazana je u članku objavljenom u Šumarskom listu 1 – 2 iz 2011. godine, autora Kristijana Tomljanovića pod naslovom „125. godišnjica rođenja ing. Ive Čeovića”.
Doprinos razvoju lovstva Ive Čeovića, a osobito podizanje razine obrazovanja kroz desetogodišnje razdoblje rada na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, osjeća se u stručnim i znanstvenim krugovima sve do danas. 
Osobito su vrijedni njegovi pisani „tragovi”. Ne samo tragovi divljači nego i priručnici, udžbenici, monografije i brojni tekstovi, s tada ali i danas aktualnom tematikom. Tekstovi u Lovačko-ribarskom vjesniku bili su aktualna pitanja i odgovori vezani za lovno gospodarenje. 
Osim u Lovačko-ribarskom vjesniku i Šumarskom listu objavljivao je članke i u drugim stručnim tiskovinama kao što su Lovac, Lovački glasnik, Zelena pošta, Glasnik zajednice za perad i divljač, Gospodarstvo, Hrvatski radiša, Šumarski priručnik, Mali šumarsko-tehnički priručnik i Šumarska enciklopedija.  
Jedan je od pionira hrvatskoga dokumentarnog filma jer je između 1936. i 1940. godine snimio više filmova iz područja lovstva.
Ostavština stručne lovačke literature i danas je aktualna te se primjenjuje u edukaciji mladih stručnjaka od koji se neki profesionalno bave lovstvom ili obnašaju dužnosti vezane za to područje kao što su voditelji upravnih odjela na županijama, djelatnici resornih ministarstava, državnog inspektorata, ovlašteni inženjeri šumarstva za lovstvo te vlasnici privatnih tvrtki ili obrta koji su usmjereni na domenu lovstva.
Marljivost i trud Ive Čeovića vidljivi su i danas na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije, gdje je u nasljeđe ostavio bogatu domaću i stranu lovačku literaturu koju je prikupljao, kao i preparate, trofeje i ostala edukativna sredstva za praktičnu nastavu, odnosno vježbe studenata. Time je ostavio trag i trajnu uspomenu na svoj desetogodišnji marljivi rad na tadašnjem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu.