Dr. sc. Marko Orešković

Abstract

Dr. sc. Marko Orešković, dana 13. studenoga 2025. godine na Sveučilištu u Zagrebu Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije, uspješno je obranio doktorski rad pod naslovom „Dinamika prirodne obnove sastojina obične smreke (Picea abies (L.) Karst.) zahvaćenih sušenjem na području sjevernoga Velebita” te stekao akademski stupanj doktora znanosti iz područja biotehničkih znanosti, polje šumarstvo.
Doktorski rad izrađen je pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Stjepana Mikca, a pristupnik je doktorirao s najvišom ocjenom summa cum laude. Povjerenstvo za ocjenu i obranu doktorskoga rada činili su akademik dr. sc. Igor Anić, dr. sc. Milan Oršanić i dr. sc. Jurij Diaci.
Životopis pristupnika
Marko Orešković rođen je 1. ožujka 1993. godine u Rijeci, a odrastao je u Otočcu gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje šumarskog smjera. Studij šumarstva na Sveučilištu u Zagrebu upisao je 2011. godine na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije.
Preddiplomski studij završio je obranom rada iz područja kemijske analize tala, dok je diplomski studij završio 2017. godine obranivši rad pod naslovom „Florističko-vegetacijske značajke šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Lici”. Akademske godine 2017./2018. upisao je poslijediplomski doktorski studij Šumarstvo i drvna tehnologija na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.
U razdoblju od 2017. do 2018. godine radio je kao asistent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu na predmetima Šumarska fitocenologija i Šumska vegetacija te je sudjelovao u istraživačkim aktivnostima na projektu „Ekološko-fitocenološke značajke i vegetacijska karta šumskih zajednica Nacionalnoga parka Risnjak”. Od 2020. do 2023. godine bio je zaposlen na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu na europskom znanstvenom projektu „Mjere prilagodbe klimatskim promjenama za održivo upravljanje prirodnim resursima – MEMORIE”, gdje je sudjelovao u provedbi istraživanja vezanih uz utjecaj klimatskih promjena na šumske ekosustave.
Tijekom profesionalnog i znanstvenog rada sudjelovao je na više domaćih i međunarodnih projekata, među kojima se ističu „Uporaba LiDAR-a u inventarizaciji šumskih ekosustava u zaštićenim područjima prirode na primjeru Nacionalnog parka Plitvička jezera”, „Istraživanje utjecaja klimatskih promjena na stanje šumskih ekosustava u Nacionalnom parku Plitvička jezera te uloga šumskih ekosustava u ublažavanju posljedica klimatskih promjena”, „Razvoj modela adaptivnog gospodarenja šumama – mjere prilagodbe na klimatske promjene” (Hrvatske šume d.o.o.), kao i projekt monitoringa ciljnog stanišnog tipa 91E0 – aluvijalne šume na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.
Profesionalno iskustvo stekao je i izvan akademske zajednice radeći na poslovima prostorne analize, GIS-a i planiranja zelene infrastrukture.
Autor je i koautor više znanstvenih radova i konferencijskih priopćenja iz područja ekologije i uzgajanja šuma, dendroekologije i monitoringa šumskih ekosustava
Sažetak doktorskog rada
Na dinamiku šumskih ekosustava utječu prirodne nepogode poput vjetroizvala, vjetroloma, požara i napada štetnih kukaca, a njihova učestalost povećava se zbog klimatskih promjena. Brojna istraživanja pokazuju kako će klimatske promjene značajno ugroziti populacije vrsta drveća koje se nalaze na rubovima svoje prirodne rasprostranjenosti, a ekstremni toplinski valovi i dugotrajne suše mogli bi značajno utjecati na njihovu otpornost i prirodnu obnovu. Stoga će stabilnost i opstanak takvih populacija uvelike ovisiti o sposobnosti prilagodbe promjenjivim stanišnim uvjetima. Premda je jedna od najrasprostranjenijih europskih vrsta drveća obična smreka (Picea abies (L.) Karst.), ujedno je i jedna od najugroženijih. To se posebno odnosi na populacije s juga Europe gdje smreka zauzima planinske predjele i specifične reljefne oblike. U Hrvatskoj obična smreka prirodno pridolazi u subalpinskom vegetacijskom pojasu na nadmorskim visinama od 1100 do 1600 m gdje tvori čiste sastojine pretežito u vrtačama, udolinama i mrazištima. Ondje smreka u reljefno uvjetovanim klimatskim inverzijama nadoknađuje manjak vlage i oborina koje su često deficitarne na dinarskom kršu. U takvim stanišnim uvjetima, na području Sjevernoga Velebita, provedeno je ovo istraživanje.
Cilj istraživanja bio je utvrditi klimatske čimbenike koji najviše utječu na rast obične smreke te analizirati dinamiku sušenja i prirodne obnove smrekovih sastojina. Rezultati korelacijskih analiza između klimatskih varijabli i indeksnih kronologija obične smreke pokazali su značajnu pozitivnu povezanost rasta s oborinama (Prec) i indeksom suše (SPEI) te negativan utjecaj temperature zraka iz prethodne godine. Nadalje, analiza brojnosti populacije smrekovog osmerozubog potkornjaka (Ips typographus L.) pokazala je postojanje značajne statističke povezanosti između ljetnih temperatura zraka i međugodišnje varijabilnosti brojnosti potkornjaka. Rezultati analize dinamike sušenja pokazuju da su masovna odumiranja zabilježena 2004., 2007. i 2008. godine, pri čemu je glavni pokretač bila suša 2003. godine nakon koje su uslijedile gradacije potkornjaka. Najveće površine zahvaćene odumiranjem nalazile su se na nadmorskim visinama od 1200 do 1350 m, na blagim nagibima. Uočene su razlike u otpornosti sastojina, pri čemu je primarna prašuma Smrčeve doline pokazala veću otpornost u odnosu na sekundarnu prašumu i gospodarske šume. Kako se primarna prašuma nalazi na višim, a gospodarske šume pretežno na nižim nadmorskim visinama, pri čemu je smreka osjetljivija na toplinski i sušni stres na nižim položajima, razlike u udjelu odumiranja mogu se dijelom objasniti ekološkim čimbenicima povezanim s nadmorskom visinom.
Prirodna obnova smreke pokazala se izrazito ovisnom o jačini i frekvenciji nepogoda. Masovno sušenje uzrokovano napadom potkornjaka ubrzava silvidinamičke procese i stvara uvjete koji favoriziraju pojavu bukve i jele. Obnova obične smreke moguća je samo u zdravim sastojinama dok je slučajevima sušenja ograničena zbog konkurencije gustog sloja prizemnog rašća. Uspješnost obnove dodatno ovisi o mikrostanišnim čimbenicima. Veće i jednostavnije progale pokazale su se nepovoljnima za obnovu smreke zbog ekstremnih mikroklimatskih uvjeta i konkurencije pionirskih vrsta. Na nižim nadmorskim visinama i na termofilnijim ekspozicijama smreka gubi vitalnost zbog toplinskog i sušnog stresa, što pogoduje uspješnijoj obnovi bukve i jele te dugoročno vodi prema bukovim i bukovo-jelovim zajednicama.
Završna riječ
Doktorski rad Marka Oreškovića predstavlja vrijedan znanstveni doprinos razumijevanju dinamike šumskih ekosustava na južnom rubu areala obične smreke te pruža važnu znanstvenu podlogu za prilagodbu gospodarenja šumama u uvjetima klimatskih promjena. Dobiveni rezultati pridonose boljem razumijevanju procesa sušenja i prirodne obnove smrekovih sastojina te mogu poslužiti kao temelj za buduća istraživanja stabilnosti planinskih šumskih ekosustava.
Obranom doktorskog rada Marko Orešković pridružio se zajednici mladih znanstvenika koji svojim istraživanjima pridonose razvoju suvremene šumarske znanosti i struke.