Racionalna metoda uređivanja šuma Antuna Tomića kao primjer prilagodljivog gospodarenje šumama s ciljem uspostave prostorno vremenske potrajnosti

Sažetak

U Republici Hrvatskoj je ustaljen regularni način gospodarenja šumama utemeljen na metodi dobnih razreda određivanja sječivog prihoda i uređivanja šuma. Neopravdano se taj način gospodarenja pri kategorizaciji načina gospodarenja u Europi svrstava u modele više ili manje udaljene od prirodi bliskog gospodarenja. Činjenica je da gospodarenje regularnim šumama u Hrvatskoj obilježava prilagodljivo planiranje sječivog prihoda utemeljeno na teorijskoj površini dobnog razreda, prioritetu sastojina za obnovom, stanju strukture sastojina, potrebom za njegama sastojina i dugoročnoj uspostavi i održavanju potrajnosti gospodarenja. Uz sve nabrojano, uzimajući u obzir i relativno malu prosječnu površinu sastojina od oko 15 ha i obnovu sastojina dominantno vlastitim sjemenom, regularno gospodarenje se uz sve klimatske, zdravstvene i gospodarske izazove promovira u prirodi blisko gospodarenje. Uvođenje prilagodljivog gospodarenja regularnim šumama započeo je u 19. stoljeću hrvatski šumarski stručnjak i znanstvenik Antun Tomić kroz vlastitu metodu uređivanja šuma nazvanu racionalna metoda, a utemeljenu na površini šuma, aktualnoj drvnoj zalihi i prirastu. Metoda predstavlja otpor nametnutim i nerealnim zahtjevima za sječivim prihodima utemeljenim na teorijskom volumnom prirastu (normalnom užitnom faktoru). Posebno je to nerealno u šumama s velikim udjelom površina prezrelih i zrelih sastojina, nagomilane drvne zalihe i relativno malog volumnog prirasta. Tomićeva racionalna metoda kombinira Cottinu metodu rašestarenja po površini i  Hundeshagenovu metodu normalnog užitnog faktora. Prilagođena je za primjenu u šumama narušene dobne strukture i uz žrtvu produžavanja sječivih dobi sastojna koja postupno vodi uspostavi normaliteta šume i potrajnosti prihoda. Možemo je smatrati prijelaznom metodom prema suvremenoj kombiniranoj metodi dobnih razreda u kojoj sastojine zrele za obnovu se dodjeljuju prvom 10-godišnjem razdoblju, a sječivi prihod obnove određuje na temelju usporedbe aktualne i teorijske raspodjele površina, drvnih zaliha i volumnog prirasta po dobnim razredima uz uvažavanje širokih ekoloških i gospodarskih okolnosti.

Suvremene mogućnosti izmjere šuma, klasično i metodama daljinske detekcije, mogućnosti modeliranja, programiranja, i umjetne inteligencije omogućava vrlo precizno i dinamično planiranje gospodarenje  šumama. Kvalitetne baze podataka izmjere šuma kroz simulatore razvoja šuma te sustava potpore planiranja gospodarenja (SPPG) omogućavaju vrlo intenzivno i fleksibilno planiranje gospodarenja šumama te vrednovanje mogućih scenarija (uključivo i provjeru različitih klimatskih scenarija) što omogućava odabir najpovoljnijeg i/ili izbjegavanje nepovoljnih scenarija razvoja šuma ili prirodnih resursa općenito. U tom kontekstu Tomićevu metodu treba sagledati kao značajnu povijesnu metodu uređivanja šuma kao ishodište razvoja prema suvremenom, prilagodljivom i objektivnom planiranju gospodarenja šumama.