Zeleni koridori kao alat prostornog povezivanja i održivog razvoja

Sažetak

Zeleni koridori predstavljaju važan element zelene infrastrukture koji omogućuje funkcionalno, ekološko i društveno povezivanje urbanih, ruralnih i prirodnih prostora. U Sisačko-moslavačkoj županiji, obilježenoj raznolikim krajobrazima, depopulacijskim trendovima i velikim udjelom šumskih i poljoprivrednih površina, njihova planska uspostava ima poseban značaj za održivi prostorni razvoj. Cilj ovog rada je analizirati mogućnosti primjene parkovnih tehnika u oblikovanju mreže zelenih koridora te ukazati na ulogu šumarske struke u integraciji postojeće prometne i šumske infrastrukture u sustav pješačko-biciklističkog povezivanja prostora. Metodološki pristup temelji se na kombinaciji terenske i uredske analize, prostorne interpretacije te tipološke razrade profila staza i parkovnih elemenata. Analizirano je ukupno 16 zelenih koridora koji povezuju ključna naselja, prirodne i kulturne vrijednosti županije. Za svaki koridor identificirane su dominantne kategorije prometnica, primijenjeni profili staza te planirane parkovne tehnike i prostorne funkcije. Rezultati su objedinjeni u sumarnoj Tablici 1 koja omogućuje preglednu usporedbu i evaluaciju rješenja. Dobiveni rezultati ukazuju na značajan potencijal postojećih šumskih prometnica i nerazvrstanih cesta za nenametljivo uključivanje u mrežu zelenih koridora, uz minimalne prostorne intervencije. Parkovne tehnike, poput odmorišta, interpretacijskih točaka i jednostavnih prijelaza, imaju ključnu ulogu u povećanju sigurnosti, čitljivosti i korištenja prostora. Posebno se ističe doprinos šumarske struke u planiranju, gospodarenju i razvoju ovakvih sustava, s naglaskom na očuvanje krajobraznih vrijednosti i multifunkcionalnu uporabu prostora. Rad daje stručni okvir i praktične smjernice za daljnji razvoj zelenih koridora kao alata održive mobilnosti, rekreacije i prostorne kohezije u ruralnim i rubnim područjima.