ENERGETSKA SOLIDARNOST KAO INSTRUMENT ENERGETSKE PRAVEDNOSTI

RAZVOJ NAČELA KROZ PRAKSU SUDA EUROPSKE UNIJE

Autor(i)

DOI:

https://doi.org/10.30925/zpfsr.46.3.3

Ključne riječi:

načelo energetske solidarnosti, energetska pravednost, pravo Europske unije, praksa Suda Europske unije

Sažetak

Ovaj rad analizira razvoj i doseg načela energetske solidarnosti u pravu Europske unije, s posebnim naglaskom na njegovu nedavnu konkretizaciju kroz praksu Suda Europske unije. Načelo energetske solidarnosti, sadržano u članku 194. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, od presude OPAL potvrđeno je kao pravno obvezujuće načelo koje obvezuje i države članice i institucije Unije. Analizom predmeta BNetzA protiv ACER-a i Orlen protiv Komisije, rad razmatra kako je Sud Europske unije postupno razrađivao sadržaj i granice primjene tog načela. Metodološki, rad se temelji na normativno-dogmatskoj i aksiološkoj metodi kako bi ispitao može li načelo energetske solidarnosti poslužiti kao pravni instrument provedbe zahtjeva energetske pravednosti. Rad pokazuje da se u sudskoj praksi nazire primjena distributivne dimenzije energetske pravednosti u pogledu pravedne raspodjele koristi i tereta među različitim dionicima energetskog sustava. Istodobno se otvara mogućnost da se načelo energetske solidarnosti razvije izvan puke ekonomske kategorije, uključujući i zahtjev proceduralne dimenzije energetske pravednosti, odnosno zahtjev za transparentnim i uključivim donošenjem odluka u energetskoj politici. Zaključuje se da je Sud Europske unije pozvan dodatno razraditi materijalni sadržaj i pravni doseg načela energetske solidarnosti, čime bi se ujedno doprinijelo jasnijem definiranju njegova odnosa prema energetskom suverenitetu država članica.

Dodatne datoteke

Objavljeno

15-12-2025