Geneza Marxova ateizma — Pogled iz kuta Tome Vereša

Sažetak

Autor tematizira, oslanjajući se na Tomu Vereša, problem Marxova pristupa religiji te, vezano uz to, njegov ateizam. To čini, uz uvod i zaključne analize u okviru, tri temeljna naslova. U prvome se dotiče tzv. Marxova ranog ateizma koji karakterizira mladenačko sanjarenje i svojevrstan prometejski bunt prema svim oblicima transcendencije. Ovaj prometejski vid ateizma bit će konstanta tijekom čitava Marxova stvaralaštva. Drugo razdoblje njegova ateizma odlikuje prijelaz s pjesništva i poezije na spekulativno–racionalističku kritiku religije. Problem koji se ovdje nameće Marxovo je prvotno oslanjanje i kasnije odustajanje od prosvjetiteljskoga pristupa religiji. Autor uočava taj problem, posebno u trećoj fazi Marxova ateizma prilikom čega se događa zadnji veliki obrat koji Vereš označava originalnim izričajem ’prijelaz s kritike bogova na nebu ka kritici bogova na zemlji’. Religija kao otuđujuća datost očituje se kroz ekonomske i političke odnose. U tom smislu, Marxov se konačni obračun s religijom događa putem kritike društveno–ekonomskih procesa odnosno otuđenja koja po njemu imaju bitno religijsku pozadinu. Autor u zaključnim analizama tvrdi da je Verešov pristup Marxu u mnogočemu originalan: ponajprije u njegovu trijeznom i objektivnom pristupu njemačkom ideologu — u ovome slučaju Marxovu viđenju religije te, posljedično tomu, po zaključcima koje izvodi na temelju svojega pristupa odnosno istraživanja.