Individualna naspram kolektivne intencionalnosti

Prikaz Wittgensteinove i Searlove perspektive

Sažetak

Rad istražuje pojam individualne i kolektivne intencionalnosti fokusirajući se na argumente Ludwiga Wittgensteina i Johna Searlea. Intencionalnost, sposobnost uma da reprezentira predmete i stanja stvari, temeljni je pojam u filozofiji uma. Wittgensteinova kasnija djela pružaju osnovu za razumijevanje kako jezik i društvene prakse oblikuju intencionalnost, aSearleovse doprinos, posebice u kontekstu teorija kolektivne intencionalnosti, očituje u proširivanju tih ideja na društvene i institucionalne kontekste. Kroz komparativnu analizu, ovaj rad nastoji istaknuti razlike i dodirne točke između individualne i kolektivne intencionalnosti, nudeći uvide u šire implikacije za filozofiju, kognitivnu znanost i društvenu teoriju. Cilj je ovoga istraživanja produbiti naše razumijevanje međudjelovanja individualne i kolektivne intencionalnosti, s implikacijama za šire rasprave o društvenoj ontologiji, jeziku i filozofiji uma. Ključno je pitanje kako individualna intencionalna stanja prelaze u kolektivnu intencionalnost, osobito koji mehanizmi povezuju namjere pojedine osobe sa zajedničkom društvenom zbiljom. Drugi važan problem odnosi se na ulogu jezika u oblikovanju intencionalnosti, istražujući usporedivost Wittgensteinovih ideja jezičnih igara i formi života sa Searleovim pojmom kolektivne intencionalnosti u stvaranju zajedničkoga značenja. Nadalje, rad se bavi izazovima razlikovanja individualne i kolektivne intencionalnosti, osobito u slučajevima gdje individualne namjere dolaze u sukob s kolektivnim ishodima. Rad konačno propituje ontološki status kolektivne intencionalnosti, razmatrajući može li se ona svesti na individualnu intencionalnost ili pak ima neovisno postojanje. Rad razmatra šire implikacije za društvenu ontologiju, ispitujući kako različita gledišta Wittgensteina i Searlea utječu na naše razumijevanje društvenih institucija, normi i kolektivnoga djelovanja.