VARIJABILNOST I RAZLIKE U EMPATIJI, SAMOEFIKASNOSTI I POSTIGNUTOM USPJEHU UČENIKA I STUDENATA MEDICINSKOG SMJERA OBZIROM NA OBRAZOVNU FAZU I PRAKTIČNU NASTAVU

Sažetak

Uvod: Obrazovanje u medicinskoj struci kombinira teorijska znanja, praktične vještine i osobne kompetencije poput empatije, samoefikasnosti i akademskog uspjeha, koji su ključni za rad u zdravstvu. Praktična nastava omogućuje razvoj tehničkih, emocionalnih i socijalnih kompetencija, čime doprinosi akademskom/školskom uspjehu.

Cilj: Ispitati varijabilnost i razlike u razini empatije, samoefikasnosti i akademskog uspjeha kod učenika Medicinske škole i studenata Preddiplomskog studija sestrinstva, s naglaskom na prisutnost praktične nastave.

Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno kao kvantitativno deskriptivno i komparativno, obuhvaćajući učenike Medicinske škole Dubrovnik (n = 82) i studente Preddiplomskog studija sestrinstva Sveučilišta u Dubrovniku (n = 68). Korišteni su upitnici Skale opće samoefikasnosti, Skale emocionalne empatije i sociodemografski upitnik. Podaci su analizirani neparametrijskim testovima  (Mann-Whitney U test i Kruskal-Wallis test za analizu razlika, s razinama značajnosti p = 0,01 i p = 0,05) u IBM SPSS-u (verzija 20).

Rezultati: Studenti Preddiplomskog studija sestrinstva pokazali su višu samoefikasnost i postignuti akademski uspjeh od učenika Medicinske škole, dok su razine empatije bile slične, uz veću varijabilnost među studentima sestrinstva. Ispitanici s praktičnom nastavom pokazali su višu razinu svih varijabli, što potvrđuje važnost praktičnog iskustva. Razlike u empatiji, samoefikasnosti i postignutom uspjehu s obzirom na razinu obrazovanja i praktičnu nastavu pokazale su se statistički značajnim.

Zaključak: Obrazovne faze i specifični programi donose razlike u varijablama, ali praktično iskustvo dodatno razvija ove vještine, čime doprinosi boljoj pripremljenosti studenata za profesionalne izazove. Potrebno je unaprijediti kurikulum za veću učinkovitost obrazovanja u zdravstvenim strukama.